Darovitost

DAROVITOST U VRTIĆKOJ DOBI (Bruno Fiala)

       Darovitost kao termin ima više od 100 definicija. U jasličko-vrtićkoj dobi odnosi se, prije svega, na djecu kod koje se uočava određeni potencijal, ali koji se još nije realizirao. Djeca prije 7.godine najčešće još nemaju strogo definirano usko područje interesa u kojem bi pokazivala natprosječne rezultate (iako postoje iznimke) pa da možemo govoriti o sustavno razvijenim vještinama i djetetu koje je već sada ostvarilo dio svog potencijala. No, djeca te dobi se mogu izdvajati u odnosu na vršnjake prema prirodnim sposobnostima. U svakodnevnom kontaktu djecu uočavaju odgajatelji ili članovi obitelji kada počnu primjećivati da dijete brže zaključuje od vršnjaka, razumije složene pojmove, raspolaže većom količinom informacija ili znatno ranije od drugih usvaja određene vještine (npr. čitanje i pisanje). U utvrđivanju darovitosti ključnu ulogu ima psiholog koji analizira prikupljene informacije o djeci i uz to provodi psihologijsko testiranje. U praksi se, zbog nedostupnosti dobno primjerenih testova, češće utvrđuje darovitost kod djece starije od 5 godina, a najčešće kod predškolaca. Djecu mlađe dobi se obično prati ako su uočena ponašanja koja upućuju na potencijalnu darovitost, a utvrđivanje je moguće ako su dostupni odgovarajući testovi ili u slučaju da je riječ o iznimnoj darovitosti (slučajevi poput onih o kojima se ponekad govori u medijima i vrlo su rijetki).

ŠTO S DJETETOM ZA KOJE SE UTVRDILA POTENCIJALNA DAROVITOST?   

Nakon što je utvrđeno da je neko dijete potencijalno darovito (u vrtiću uvijek govorimo o potencijalima djece), tom djetetu je dobro ponuditi dodatne aktivnosti za poticanje daljnjeg razvoja, a koje su po svojem sadržaju i težini zahtjevnije od aktivnosti predviđenih za djetetovu kronološku dob. Roditelji mogu s djecom na taj način raditi i sami, ali ih i uključiti u dodatne programe. Najčešći oblik rada s potencijalno darovitom djecom ostvaruje se kroz specijalizirane programe u obliku radionica, a organiziraju ih vrtići, škole i udruge. U odgojnoj skupini koju dijete pohađa konkretnom djetetu je dobro nuditi aktivnosti koje su zahtjevnije u odnosu na one koje se nude ostatku skupine. Također, u skupini se mogu raditi mini projekti u kojima sudjeluju sva djeca, pri čemu potencijalno darovito dijete može dati veći doprinos, odraditi kompleksnije dijelove projekta i sl.

ŠTO AKO DIJETE UZ POTENCIJALNU DAROVITOST IMA I TEŠKOĆE?

Potencijalno darovita djeca tijekom odrastanja nailaze na iste probleme s kojima se susreće i bilo koje drugo dijete. Ponekad i dodatno naglašene, ako dijete rano postane svjesno da je na neki način drukčije od drugih. Također, ako je dijete potencijalno darovito jer ima visok intelektualni potencijal, to ne znači da uz to ne može imati i teškoću u razvoju. Dijete može imati odstupanje u jezično-govornom razvoju, skraćenu pažnju, biti na autističnom spektru i sl. Sve isto kao i bilo koje drugo dijete, ali uz utvrđen visoki intelektualni potencijal. U tom slučaju riječ je o dvostruko posebnoj djeci. Tada je potrebno djetetu omogućiti uključivanje u odgovarajuću terapiju, vježbe ili aktivnosti koje se bave s djetetovom teškoćom, kao i aktivnosti usmjerene na poticanje djetetovog intelektualnog razvoja. Obično je potrebno konzultirati se s više od jednog stručnjaka, psihologom o darovitosti te dodatnim stručnjacima – terapeutima, ovisno o vrsti utvrđene  teškoće.